.::Dragon Ball GT::.
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Ići dole
SuperSaiyan
SuperSaiyan
Admin
Muški
Broj poruka : 888
Godina : 31
Lokacija : Visegrad(RS)
Job/hobbies : Karate
Datum upisa : 26.01.2008
https://nikola.forumakers.com

Prvi Genocid U Modernoj Istoriji Empty Prvi Genocid U Modernoj Istoriji

21st Mart 2008, 17:36
Prvi genocid u modernoj istoriji

Posle skoro jednog veka turski pogrom nad Jermenima dobija pravo ime


Jedan zlocin koji je dobio medjunarodni karakter jos na pocetku proslog veka iznenada je aktuelizovan na pocetku novog milenijuma. Rec je o cuvenom pogromu Jermena u Turskoj Otomanskoj carevini koji su mnogi medjunarodni faktori i tada ocenjivali kao genocid muslimana nad pravoslavnim zivljem i u kome je stradalo vise od milion ljudi, zena i dece. Ali zbog niza medjunarodnih okolnosti i nezameranja prema Ataturkovoj Turskoj mnoge drzave su izbegavale da taj masakr nazovu pravim imenom, tj. genocidom.
Posle II svetskog rata i Holokausta, a narocito poslednjih decenija, genocid je ocenjen kao najveci medjunarodni zlodjin protiv humanosti, ljudskog i medjunarodnog prava. Tako se i pogrom Jermena nasao na toj listi, pa su cak i drzave koje su ga ranije negirale kao genocid morale da promene stav. Tu skoro su americki Kongres i Francuska Skupstina, posle visegodisnjeg odlaganja, konacno usvojile dokumente koji taj zlocin proglasavaju genocidom, sto je izazvalo negativne reakcije i proteste turske javnosti, preteci da ugroze i normalne medjudrzavne odnose.
Kad je neko hteo da isproba ostricu maca cinio je to na vratovima Jermena. Treba li se onda cuditi sto Jermena danas ima po celom svetu, daleko od otadzbine. U jeziku ovog drevnog naroda postoji rec "spjurk" koja oznacava Jermene koji silom prilika zive van matice ali nisu emigranti. Svi oni gotovo, kad-tad, zele da pocivaju u zemlji jermenskoj.
Genocid nad Jarmenima planiran je i organizovan do detalja. Turska vlada je hapsila i deportovala elitu, vodje i intelektualce. U zoru 24. aprila 1915. g. Turci hapse preko 800 ljudi iz redova jermenske inteligencije, pisce, publiciste, lekare, pedagoge, svestenike. Nakon tri dana upucuju ih u grad Diarbekir, u koji nikad nisu stigli, jer su ih Turci pobili na putu. Od njih 800 spaslo se samo osam, koji su uspeli nekako da pobegnu. Turski koljaci zverski su se obracunali sa jermenskim narodom, njihovom krvlju zalili su sela i gradove u zapadnoj Jermeniji. Obale Tigra i Efrata potpuno su prekrivene lesevima. Samo u luci Trapezunt na Crnom moru utopljeno je oko 14000 zena, dece i muskaraca.
Krajem 1915. g. Taljat-pasa, ministar unutrasnjih poslova Turske, pobedonosno izjavljuje: "Resio sam jermensko pitanje za tri meseca, dok ga sultan Abdul Hamid nije mogao ni za 30 godina". Kasnije u susretu s americkim ambasadorom Margalom Taverom, rekao je:
"Nije potrebno da vise govorimo o Jermenima jer smo ih 3/4 unistili. U gradovima Bitilis, Van i Erzerum sada nema ni jednog Jermenina". U gradu Van, Jermenini su odolevali 27 dana. Posle velikog granatiranja grada (ispaljeno je oko 16.000 granata) Turci uspevaju da prodru i masakriraju preko 40.000 gradjana, mahom zena, dece i nemocnih. Ista situacija ponovila se u gradovima Sasun, Zejtun, Urfa, Garahisar, Goris, Kars, Mus...
Turska vojska nije se zadovoljila samo masakrom u zapadoj Jermeniji.Pocetkom 1918. g. vrse se pripreme za novi genocid, ovog puta na podrucju istocne Jeremije. Turska armija u januaru 1918. g. napada na Kavkaz, 13. marta osvaja Erzerum, do kraja aprila zauzima gradove Sarihami, Sarihamis, Batum, 12. maja Sardarabad, a 15. maja Aleksandropolis.
U periodu od 1918. do 1922. g. nestalo je ukupno oko 400.000 istocnih Jermena. Tako se broj jermenskih zrtava u razdoblju od 1878-1922. g. popeo na 2.500.000. Za vreme genocida vise od 350.000 Jermena izbeglo je u Liban, Siriju, Grcku, Bugarsku, Srbiju, Francusku, Englesku i tamo prenelo svoju kulturu, izgradilo svoje crkve, skole, stampalo casopise... Posle izvrsenog genocida smatralo se da Jermenija vise ne postoji, da treba podici nadgrobni spomenik na tlu zapadne Jermenije sa natpisom: Ovde su nekad ziveli Jermeni. Medjutim, 15 godina kasnije sirom sveta zazvucala je muzika Arma Hacaturjana, ozivele su boje na slikama Martirosa Sarjana... To pokazuje da niko ne moze odlucivati o sudbini jednog naroda, da nacija koja ne zeli da umre, nikad ne ce umreti.
Danasnja Republike Jermenija, gde je populacija u 98% jermenska, uspostavljena je na samoj teritoriji starog Ruskog Carstva (istocna Jermenija). Ova populacija se sastoji od, otprilike, polovine potomaka spasenih od genocida nad Jermenima.

Spomenik

Na jednom od zelenih brezuljaka Jerevana dize se jednostavan i velicanstven spomenik. Stubovi plave boje okruzuju vecni plamen. To je spomenik zrtvama genocida Jermena, prvog velikog genocida u ljudskoj istoriji.
Spomenik se sastoji iz dva dela. Prvi deo pored obeliska simbolizuje jermenske majke koje oplakuju svoje poginule sinove, a drugi deo, na levoj strani, simbolise da je jermenski narod ostao ipak ziv i da Taljat-pasa i ostali zlikovci nisu dostigli svoj cilj da uniste jermenski narod, i oni su prvi platili glavom za taj zlocin. Svake godine, 24. aprila beskonacna kolona ljudi sa svih strana Jermenije i sveta, u tisini ide ka ovom spomeniku, ka vecnom plamenu...

Uvred

Rec genocid je "iskljucena" od strane Turaka pa cak i od njihovih nezavisnih intelektualaca. Da uvreda po Jermene bude i veca, u Istanbulu, na brezuljku zvanom Marurs, medju mauzolejima je i onaj, Taljat-pase (1915. g. ministra unutrasnjih poslova Turske, koji je ubijen 15. marta 1921. g. u Berlinu, od strane Jermenina koji je veci deo zivota proveo u Srbiji). Po recima Jermena ovaj mauzolej je uvreda covecanstvu. Politicke igre su evidentne jer eventualno priznavanje genocida moglo bi da prouzrokuje pitanje reparacije.


Genocid nad Jermenima u Prvom svetskom ratu


Masovna ubistva hrišćanskih Jermena u Osmanlijskom carstvu 1915. i 1916. bila su vrhunac programa uništenja i progona turske nacionalističke partije "Jedinstvo i napredak" koja je vladala u Prvom svetskom ratu. Njena politika se tendenciozno usmeravala protiv svih neturskih etničkih zajednica. Ovom prema mišljenju mnogih istoričara prvom genocidu na pragu 20. veka palo je oko millon i po jermenskih žrtava. Godinama se jermenske organizacije trude da se progoni i ubistva ovih ljudi priznaju po definiciji "Konvencije o genocidu UN". No zvanična politika članice NATO-a Turske i danas poriče ove zločine.



U okviru diskusije oko turskog pristupanja EU ovo pitanje je poslednjih meseci ponovo pokrenuto. Jedan od prvih publicista koji se bavio ovom temom bio je pisac i novinar iz Kelna Ralf Đordano, čiji je film "Jermensko pitanje više ne postoji", snimljen 1986. imao ogroman odjek a emitovala ga je nemačka tv-stanica WDR. Film počinje rečenicom: "Ovaj događaj nije zaboravljen – o njemu se zapravo nikad nije ni znalo."

Od tada se Đordano intenzivno zalaže za jermensku stvar. U čast priznanja za ove napore jermenska crkva mu je dodelila najviše odlikovanje "Orden Surp Sahak - Surp Mesrop", nazvan po monahu Mesropu, koji je u 4. veku razvio jermensko pismo i po njegovom nalogodavcu Katolikosu Sahaku.

"Ovaj genocid u Osmanlijskoj Turskoj nije koštao života samo milion i po ljudi, on je uništio čitavu jednu zajednicu. Genocid je izazvao prekid koji ni danas nije okončan u zapadnojermenskoj kulturi i tradiciji. Nema čak ni grobova ubijenih, na mestima na kojima su nekada živeli Jermeni i u ruinama jermenskih crkava nije moguće izgovoriti molitvu..."

Ovo je u svom laudaciju Ralfu Đordanu izgovorio dr Mihran Dabag, direktor Bohumskog "Instituta za istraživanje dijaspore i genocida". Novinar i autor Đordano je 1986. pobudio pažnju svojim filmom "Jermensko pitanje više ne postoji ". U ovom dokumentarcu na osnovu nemačkih diplomatskih akata i izveštaja egzaktno je opisao genocid. Nemačko i Osmanlijsko carstvo bili su u Prvom svetskom ratu saveznici, i nemačka vlada je preko svojih konzulata bila u potpunosti informisana o događaju, ali izuzev sporadičnih blagih protesta, nije videla potrebu da reaguje. Đordano je u svom govoru zahvalnosti ukazao da su nemački vojnici učestvovali u deportacijama Jermena:

"Turski ministar unutrašnjih poslova i organizator genocida Talat Bej 4. decembra 1915. je saopštio carskom ambasadoru, knezu fon Hoenloe u Konstantinopolju - "Jermensko pitanje više ne postoji." A Adolf Hitler je 22. avgusta 1939., dakle uoči Drugog svetskog rata prorekao: "Ovo neće biti rat kao prethodni; ovo će biti rat protiv muškaraca, žena i dece." A potom dodao: "Ko se danas još seća uništenja Jermena?"

Đordano spada u kritičare eventualnog turskog članstva u EU. Svaka asocijacija Turske sa Evropskom Unijom mora da ima kao neizbežan uslov već odavno zakasnelo zvanično priznanje Turske da je počinila genocid nad Jermenima, iznosi svoj zahtev Giordano:

"Bez ispunjenja ovog zahteva sve visoke teze Europske Unije bi ostale potpuno neverodostojne. Nemačka je u ovoj jermenskoj drami od pre skoro 100 godina imala najsramniju ulogu: ona je zbog istorijskog udela Nemačkog carstva u genociodu imala svaki razlog da se izvine Jermenima i istovremeno da izdejstvuje priznavanje genocida od strane Turaka, ali ona ni do danas ni jedno ni drugo nije prevalila preko usana iz pogrešnog obzira prema saveznicima."

Ralf Đordano želi da upozori jermensku zajednicu, rasutu po celom svetu, na preteću opasnost odricanja svog kulturnog identiteta da bi se prilagodili društvima zemalja domaćina:

"Turski vlastodršci cinično igraju na kartu "vremena", oni očekuju da se jermenski narod najpre raspe po dijaspori, a potom da se ugasi, da Jermeni u celom svetu budu usisani u nacionalnom okruženju u kome žive i da se time - što mi je sa turske strane otvoreno rečeno - problem reši sam od sebe. Na taj način bez novog fizičkog genocida, bez nasilja i upotrebe oružja Jermenima treba zadati poslednji udarac. To je bila i ostala direktiva turske države", tvrdi Đordano.

U dugoj i istrajnoj borbi jermenskog naroda za fizički, ethnicki, kulturni i religiozni opstanak u dijaspori jermenskoj crkvi pripala je noseća uloga. Ali ona sama ne može da savlada treškoće, već su joj potrebni saveznici, smatra Đordano:

"Oni su nezamenljivi, ako uopšte ima nade da se dva osnovna zahteva Jermena ispune: priznanje genocida i nesmetan povratak onih koji žele da se vrate u praotadžbinu. Turska će još dugo vremena držati ključ za teritorijalno rešenje u rukama..."
Nazad na vrh
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu